U okviru ciklusa predavanja “Jačanje kapaciteta za provedbu postupaka zaštite okoliša” Hrvatske udruge stručnjaka zaštite prirode i okoliša održano je 18. lipnja 2019. predavanje

Ciljevi zaštite voda (okoliša) – mogućnosti i interpretacija

PREDAVAČ:

Mr.sc. Sanja Barbalić, dipl ing.građ., voditeljica Zavoda za vodno gospodarstvo, Hrvatske vode

Sažetak predavanja:

Hrvatska već duže vrijeme prilagođava upravljanje vodama prema Direktivi 2000/60/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 23. listopada 2000. o uspostavi okvira za djelovanje Zajednice u području vodne politike (SL L 327, 22.12.2000.) (u daljem tekstu Okvirna direktiva o vodama), s osnovnim ciljem očuvanja i postizanja ciljeva zaštite voda odnosno postizanja i očuvanja najmanje dobrog stanja voda. S druge strane, upravljanje rizicima od poplava kao i drugi korisnici voda imaju potrebu korištenja voda i aktivnosti na vodama na način koji otežava i/ili onemogućava postizanje ciljeva okoliša, odnosno dobrog stanja voda. U takvim slučajevima, uz provođenje odgovarajućeg postupka, dopušta se odstupanje od ciljeva okoliša ili njihovog modificiranja a kako bi se korištenje vode ili aktivnost na vodama nastavila obavljati odnosno započela obavljati. U sklopu članka 4, Okvirne direktive o vodama:

–             Stavak 3. daje mogućnost da države članice proglase neko tijelo površinske vode umjetnim ili znatno promijenjenim.

–             Stavak 4. daje mogućnost produženja rokova do kojih je potrebno postići okolišne ciljeve za pojedina vodna tijela.

–             Stavak 5. daje mogućnost državama članicama da se mogu se usmjeriti na postizanje manje strogih okolišnih ciljeva za pojedina vodna tijela.

–             Stavak 6. definira uvjete za pogoršanje stanja vodnih tijela koja se mogu smatrati privremenim i ne smatraju se kršenjem zahtjeva Direktive.

–             Stavak 7. definira uvjete koje novonastale promjene fizičkih karakteristika moraju zadovoljiti da bi se dozvolila promjena odnosno snižavanje ciljeva okoliša na vodnim tijelima na kojim se nalaze.

Hrvatska je u svoje zakonodavstvo već ugradila mogućnost primjene izuzeća ali nisu razvijeni prateći postupci koji bi se provodili i na osnovu kojih bi se o izuzećima mogle donositi sistematične, opravdane i uravnotežene odluke na transparentan način. Zbog toga je, iako u velikom broju slučajeva neophodna, primjena ovih odredbi u praksi gotovo uvijek predmet širokih rasprava i prijepora, a korištenja voda odnosno aktivnosti na vodama smatrani neprihvatljivim.